"... to je bila jedna od najuzbudljivijh vožnji u mom životu."

"Onda je pustio spojku, stisnuo gas i uz smješak samo nastavio dalje istom brzinom..."

"Kada se okrećem po cesti, želja da preživim je ta koja me tjera da se trudim i pokušam shvatiti u kojem smjeru se auto kreće."

"Zamolio sam Gillesa da odvede moj BB u Ferrarievu tvornicu na popravak, ali zapravo je na autu trebalo više popravljati kad ga je vratio!"

"Krenuli smo uz škripu guma, gas do poda stisnut i tako cijelim putem - nije podigao nogu s poda!"

"Gilles je stao na kočnicu i bočno kližući se jedva zaustavio - metar od policajca!"

"I čitavo vrijeme je sjedio opušteno, jednom rukom na volanu a drugom bi tražio slatkiše ili žvake."

ANEGDOTE: Gilles na cesti

 

Na poslovnom putu u Europu 1979, John Lane je posjetio Gillesa u stanu u Monacu. Zapričali su se i odjednom je Lane shvatio da kasni na avion. Taj put do Aerodroma duboko se urezao u sjećanje Johna Lanea:

"Odveo me u svom Ferrariu 308 cestom gdje je Grace Kelly poslije poginula i to je bila jedna od najuzbudljivijh vožnji u mom životu. Stigli smo do naplatnih kućica sa nekih 80km/h i on je samo bacio sitniš u kućicu.

Monaco Monaco

Gilles Villeneuve Gilles Villeneuve

Ferrari 308 GTB Ferrari 308 GTB

Čuvari su ga, činilo se, već dobro poznavali i samo su viknuli bonjour i mi smo prošli. Stigli smo do jedne okuke brzinom od 230km/h i pogodili smo u komad leda." Mislio sam da ću umrijeti, ali barem će mi se to dogoditi dok sjedim pored jednog od najboljih vozača na svijetu. I gledao sam ga dok smo se okretali - šaltao je iz pete u četvrtu, u treću, u drugu, vuum - vuum - vuum - barem smo se tri puta okrenuli za 360 stupnjeva. Onda je pustio spojku, stisnuo gas i uz smješak samo nastavio dalje istom brzinom, bez zaustavljanja! To mi je bio jedini primjer iz prve ruke koliko on nadljudski dobro kontrolira vozilo pri okretanju."

Gilles je smatrao da je njegova sposobnost izlaženja iz tih okretanja proizašla iz dobro razvijenog instikta za preživljavanje. "Mislim da je želja za preživljavanjem presudna. Kada se okrećem po cesti, želja da preživim je ta koja me tjera da se trudim i pokušam shvatiti u kojem smjeru se auto kreće. Uvijek tražim izlaz u ovakvim situacijama. Neki vozači se ukupe s nogom na kočnici kada se počnu okreteati. Nisam takav, želim nastaviti voziti a to znači izaći iz tog problema!"

Gaston Parent i odvjetnik Boris Stein su putovali u Genevu na pregovore s Gillesovim sponzorom. Gilles i Joan su bili s njima u malom iznajmljenom Volkswagenu. "Sjedila sam naprijed" prisjeća se Joann, "i odvjetnik je vozio a straga su bili Gaston i Gilles. Prije no što smo krenuli Gaston je rekao odvjetniku da ni pod koju cijenu ne pušta Gillesa da vozi.

Gaston je zaspao i istog trenutka je Gilles potapšao odvjetnika i rekao "Sada ja vozim." Odvjetnik koji nikada nije bio u autu sa Gillesom je valjda promislio da Gilles, profesionalni vozač, zna što radi... Gaston se uskoro probudio, jer bilo je nemoguće spavati, i počeo je urlati na Gillesa. Ali odvjetnik nije rekao ni riječi i mislila sam da je vrlo miran. Onda sam vidjela njegovo blijedo lice i shvatila da ne može govoriti."
"Rekao sam Borisu da mu ne daje prokleti ključ," rekao je Parent, "a onda vidim on sjedi do mene straga i Gilles kreće. Čuo sam ove riječi "Krećemo! Sranje!"

Bili smo u planinama i cesta je bila puna onih svjetlećih oznaka koje upozoravaju na opasne okuke i da se treba usporiti. Ali on je čitavim putem držao gas do daske.
Kad bi stigao iza kamiona, priljepio bi se uz njega toliko da se gotovo moglo osjetiti kako udara u njega. Pogledao bi zatim ne jednu ili drugu stranu, i onda ga pretekao - često s pogrešne strane, preko šljunka. O Bože! Ostavio sam pola utrobe tamo.
Kad smo stigli u Genevu te noći, Boris mi je rekao da sada shvaća što sam mislio..."

Enzo je Gillesu za osobne potrebe poklonio Ferrari 308GTB a opskrbljivao ga je i sa Fiatovim modelima. No, Gilles je žudio za Ferrari Berlinettom sa 12 cilindričnim bokser motorom i planirao je jednoga takvoga uključiti u svoj novi ugovor.

Enzo Ferrari i Gilles Villeneuve Enzo Ferrari i Gilles Villeneuve

Ferrari Berlinetta Ferrari Berlinetta

Žudnja za tim autom mu se povećala zbog Boxera koji je imao njegov prijatelj Walter Wolf; "Zamolio sam Gillesa da odvede moj BB u Ferrarievu tvornicu na popravak, ali zapravo je na autu trebalo više popravljati kad ga je vratio!" Gilles je uvijek čekao zadnji trenutak kad bi išao u Fiorano. "Normalnom vozaču bi trebalo 5 sati, a ako biste stvarno brzo vozili možda ste mogli stići za 3 i pol sata. Ali Gilles je stizao za 2 sata i 45 minuta! Nije ni čudo što sam trebao novo auto nakon što ga je Gilles par puta odveo na popravak!"

Po mišljenju Gastona Parenta, Walter je sretan što nikada nije išao s Gillesom na te izlete. Jedom prilikom je Parent sa Gillesom išao u posjetu Robertu Nosettu, bivšem manageru Ferrari tima, i trenutnom direktoru staze Enzo i Dino Ferrari u Imoli. "Pričali smo s Robertom kad odjednom Gilles kaže da moramo ići jer Jody (Scheckter) dolazi na večeru u 20h u Monaco! Zaboravio je na to a sada je 16.30h i mi smo u Imoli! Žurno smo ušli u 308-icu. Mrzio sam te vožnje jer mi se uvijek činilo da stružem guzicom po cesti. Krenuli smo uz škripu guma, gas do poda stisnut i tako cijelim putem - nije podigao nogu s poda!

Sjedio sam zatvorenih očiju. Nisam želio gledati jer u okukama na autostradi, kad bi naletio na kamion provukao bi se između njega i ograde! Kunem vam se da nije bilo više od centimetra sa svake strane!" Obično treba 5 sati, i to njegovom brzinom ali on sada želi iz Imole do Monaca stići za 2 i pol sata!

Došli smo do mjesta gdje se odvaja cesta za Monaco. I valjda su dobili dojavu jer malo prije naplatnih kućica je bila čitava grupa policajaca u bijeli odorama sa palicama i mahali su da stanemo - njih 15! Gilles je stao na kočnicu i bočno kližući se jedva zaustavio - metar od policajca! Tip se tako razljutio da sam mislio da će počet razbijat auto palicom. Pogledao sam Gillesa a on vrlo smiren i ništa ne govori. Posegne za aktovkom na stražnjem sjedalu i izvadi 4 razglednice sa svojom slikom, putovnicu i vozačku dozvolu. Pogleda policajca ravno u oči i pruži mu to. Policajac pogleda razglednice i reče: "Oh ho! Villanova! Villanova!" i svi se policajci okupe oko njega. Zatim je zatvorio prozor i opet smo uzletjeli istom brzinom, kakvom smo i stigli!"

Svaki put kad bi stigli do naplatnih kućica, otvorio bi prozor i bacio novce. Ne znam bi li uopće pogodio... Onda opet - puni gas!

I čitavo vrijeme je sjedio opušteno, jednom rukom na volanu a drugom bi tražio slatkiše ili žvake. I kad bi tražio bombon ja sam bio vrlo nervozan tako da sam ga počeo hraniti bombonima samo da bi obe ruke držao na volanu.

Stigli smo u Monaco u 20.15h i večerali s Jodiem. Toga dana sam odlučio da se više nikad neću voziti sa Gillesom. I nisam!"

Gaston Parent Gaston Parent

Jody Scheckter Jody Scheckter

Ferrari 400 Ferrari 400

Ali Parent se vozio sa Jodiem i Gillesom u Scheckterovom Ferrariu 400 prema Italiji. "Jody je stao na crpku, otvorio prozor i pogledao radnika na benzinskoj stanici. Jody je svjetski prvak ali tip nije ni trepnuo. Samo je pogledao i natočio gorivo. Onda je Gilles otvorio prozor i tip je uzviknuo s oduševljenjem "Hej Villanova!" i mnoštvo se okupilo oko Gillesove strane automobila!

Jody je otvorio vrata, izašao i počeo se derati: "Pogledajte vi kurvini sinovi! Gubo jedna! Ja sam svjetski prvak - ne on! Vratio se zatim u auto i rekao mi: "Možeš li vjerovati?"

Smijao se ali mislim da je to bila samo na pola šala..."

 

impressum | sempregilles.com | komentiraj