napisao: Damir Kurtović

Pogledamo li statistiku, karijera Jacquesa Villeneuvea u Formuli 1 je išla obrnutim redoslijedom. Zamalo je osvojio naslov prvaka u svojoj prvoj godini, u drugoj godini mu je to uspjelo i na poslijetku je zapravo ispao iz sporta. Ipak, statistika ovdje ne govori previše o njegovim vozačkim sposobnostima niti brojke govore o utjecaju koji je Jacques ostavio na svijet Formule kao jedna od najsvjetlijih i najkontroverznijih osoba. Zapravo, to su razlozi zbog kojih se Jacques vratio...

Samo 4 godine nakon smrti svoga oca, sa navršenih 15 godina, Jacques Villeneuve se upisao u školu sportske vožnje, i već u prvim krugovima pokazao da ima potencijala za velike rezultate. Nositi tako poznato prezime je bio je mač sa dvije oštrice... Istina, sva vrata su mu se mnogo brže otvarala, ali pritisak na njega da pokaže svoju brzinu je bio znatno veći.

Jacques Villeneuve - IndyCar Jacques Villeneuve - IndyCar U početku je vozio Formulu 3 u Japanu i Europi, a zatim prešao u Formulu Atlantic u kojoj pobjedio 5 puta. Nakon toga prelazi u IndyCar i iste godine osvaja titulu "Rookie of the year". U svojoj drugoj sezoni u IndyCar-u, 1995. godine Jacques osvaja naslov prvaka i tako postaje najmlađi vozač u povijesti tog natjecanja kojemu je to pošlo za rukom. Pokazalo se da mu je to bila ulaznica u svijet Formule 1 jer ga je Frank Williams, uz nagovor Bernia, početkom osmog mjeseca iste godine pozvao da testira njegov FW17 na Silverstoneu. Frank Williams je očito bio zadovoljan viđenim i nakon samo 10ak dana Jacques i njegov manager Craig Pollock objavljuju da je potpisan ugovor sa Williamsom na dvije godine.

Svoju karijeru u Formuli 1 počeo je na zaista veličanstven način. Naime, svoju prvu utrku, VN Australije 1996. godine, startao je sa pole positiona, i zasigurno bi bio i pobjedio da zbog tehničkih problema nije morao odustati od borbe s Damonom Hillom i prepustiti mu prvo mjesto. Ipak, Jacques je svojom vožnjom i pretjecanjem timskog kolege mnoge podsjetio na svoga oca.

Da je Jacques jedan od vozača iz stare garde, moglo se vidjeti i u Estorilu (1996) kad je pretekao Michaela Schumachera s vanjske strane. Na kraju sezone je ipak slavio Damon Hill koji je pobjedio u 5 utrka a Jacques u 4, ali neustrašivi Kanađanin je bio taj o kome se pričalo u svijetu automobilizma.

Jerez 1997Već u prvoj utrci 1997. godine, vidjelo se da će to biti Jacquesova godina. Osvojio je pole-position sa vremenom od 1.5 sekunde ispred drugoplasiranog, svog timskog kolege. Te je godine Jacques pobjedio u 7 utrka i osvojio naslov prvaka na spektakularan način u posljednjoj utrci sezone u Jerezu. Iz prvog startnog reda su startali Michael Schumacher i Jacques Villeneuve sa identičnim vremenima postavljenim na kvalifikacijama.
Jacques je sustigao Michaela, iznenadio ga i krenuo u pretjecanje. Michael je pokušao izgurati sebe i Villeneuvea sa staze i na racun bodovne prednosti osvojiti naslov... no to mu nije uspjelo i Jacques je na kraju slavio....

Mnogi su govorili kako je Jacques i mnogo ranije trebao osigurati naslov prvaka zbog superiornosti bolida, ali njegov je odgovor bio "Na kraju sam osvojio naslov i to je jedino bitno. I učinio sam to na spektakularan način." Jacques je tako ušao u usko društvo vozača koji su osvojili prvensto IndyCar-a, pobjedili u utrci 500 milja Indianapolisa i osvojili naslov prvaka Formule 1. Prije njega to je uspjelo samo Mariu Andrettiu i Emersonu Fittipaldiju.

1998. godine Williams je izgubio Renaultove motore i više nisu bili sjena one prošlogodišnje momčadi. To je nagnalo Jacquesa i njegovog managera Craiga Pollocka da osnuju novu momčad - British American Racing. Mnoge je taj potez iznenadio i zbunio, pa se počelo pričat kako je glavni razlog Jacquesovog prelaska 20 miljuna $ po sezoni. No Villeneuve je rekao da razlog nije novac i da u životu ponekad treba preuzeti rizik i slijediti svoje snove. Poslije osvajanja naslova prvaka, tražio je novi izazov. Ali stvari nisu krenule kako se Jacques nadao. 1999. godine, Jacques je ipak uspio postaviti jedan rekord - 11 uzastopnih odustajanja!

BAR - 1999. g.BAR - 1999. g.Te je godine pokušavao proći slavni zavoj Eau Rogue sa punim gasom ali je strašno izletio i uništio svoj bolid zabivši se u ogradu... Izašao je iz bolida i sa osmjehom na licu rekao: "To je bio najbolji sudar koji sam ikada dozivio!"

Ta neustrašivost je bila jedan od razloga zašto je Jacques jako brzo dobio mnogo poklonika. Navijači su ga voljeli jer je uvijek govorio ono što misli, bez dlake na jeziku. Ali FIA-i nije bilo simpatično kad je njihovu promjenu pravila nazvao "sranje" i prijetila mu je suspenzija. U Monzi 2001. godine svi vozači su se dogovorili da se zbog sigurnosti neće pretjecati u prva dva zavoja, odnosno da neće biti pravog starta. Jacques im je pomrsio planove jer jedini nije htjeo voziti tako izjavivši da su ljudi štedjeli za trku čitavu godinu i da imaju pravo vidjeti pravu utrku i pravi start!

Jacquesova agresivnost je bilo to što je privlačilo gledatelje. Nikada niste mogli vidjeti Villeneuvea kako se samo vozi iza nekog bolida. Ako je postojala i najmanja šansa za pretjecanjem Jacques bi pokušao.
Nažalost, kritičari su bili u pravu. BAR se nije kretao u pravom smjeru, Villeneuveova reputacija je bila narušena a motivacija je slabila. Ipak 2000. godine Jacques je zahvaljujući samo svom talentu, želji zauzeo 7. mjesto u poretku za prvaka. Nezaboravna je bila njegova vožnja u Kanadi kada je spori BAR kvalificirao na 6. mjesto i čudesnim startom se probio na treće, a zatim i na drugo. Nažalost, nespretnost u boxu i gume za suho umjesto kišnih su upropastile njegovu utrku.

Španjolska 2001. g.Njemačka 2001. g.2001. godine uspio se popeti na postolje 2 puta, u Španjolskoj i Njemačkoj. No, 2002. odlaskom njegovog velikog prijatelja i managera sa čela momčadi, i dolaskom Davida Richardsa, u BAR Hondi su nastali brojni problemi. Dvije tako jake osobnosti nisu mogle opstati skupa.

Konstatno blačenje od strane svog šefa uz zahtjevanje da mu se smanji plaća, i brojni tehnički problemi nisu dozvoljavali Jacquesu da uz najbolju volju ostvari dobar rezultat. Najbolji primjer je utrka u Austriji 2002. godine u kojoj je Jacques pretjecao i Renaulte i McLarene, pokušavao nemoguće, da bi u poslijednjem krugu njegov motor otkazao...

Navijači2003. godine je u BAR došao Jenson Button, velika britanska nada i kućni prijatelj Davida Richardsa. Odnosi unutar momčadi su se još više zaoštrili, pogotovo zbog toga jer je Jenson bio brži, a Jacques je te sezone čak 8 puta morao odustati zbog tehničkih problema. Bio je to prvi put da je Villeneuve izgubio od nekoga u kvalifikacijama (8-7). U posljednjoj utrci 2003. godine u Japanu Jacques nije nastupio. Doznao je da mu neće produžiti ugovor i to ga je strašno pogodilo. On je ostao uz momčad kada im je bilo najteže i odbio je ponudu Renaulta, a sada je bio zapravo potjeran. Zamolio je šefa momčadi da ranije prekinu ugovor i Jacquesovo mjesto je zauzeo Takuma Sato.

Poslije je Jacques rekao da mu je Richards ponudio sramotan ugovor, bez ikakve plaće. - "Mislim da je David očekivao da ću ga udariti. To je htjeo, ali nisam to učinio."

Slijedeće godine BAR je uživao svoju najbolju sezonu do tada. Da je Jacques ostao još jednu godinu u momčadi ostvario bi svoj san, a ovako se činilo da je bivši svjetski prvak povijest. Mnogi su govorili da je BAR procvao odlaskom Villeneuvea, ali ubrzo su svijetom Formule 1 počele kružiti priče da Hondi nedostaje Jacques i njegove povratne informacije, te su mnogi tek tada prihvatili činjenicu da je za razvoj odličnog BAR-ovog bolida iz 2004. godine dijelom zaslužan i Jacques.

RenaultIpak, pred kraj slijedeće sezone, zahvaljujući velikoj popularnosti i vozačkom potencijalu, Jacques se vratio i to na poseban nacin. Isti dan je potpisao da će voziti 3 utrke za Renault kao zamjena za nemotiviranog Trullija i slijedeće 2 godine za Sauber.

Mnogo se očekivalo od Jacquesa u Renaultu, ali čitava sezona odsustva je ucinila svoje. Dok se Alonso borio za postolje, Jacques se mucio na zacelju i posve iscrpljen jedva zavrsavao utrke. Ipak, unatoc losim rezultatima, Renault je profitirao dovevsi Jacquesa u momcad jer je medijska paznja koju je Renault tada dobio bila znatno veca nego ranije tijekom sezone. Pokazalo se da je Jacques i nakon 5 losih sezona sa BAR-om jos uvijek jedan od najpopularnijih vozaca.

SauberNo kad su pocela zimska testiranja, cinilo se da se Jacques vratio, da je pronasao brzinu jer sa Sauberom je Jacques vrlo brzo postavljao odlicna vremena i cesto bi pri vrhu poretka. Ali dolaskom novog bolida C24, poceli su problemi - naime Villeneuve je do sada uvijek vozio u bogatim momcadima koje su svakakve sitnice prilagodavali njegovoj zelji, no ovaj bolid je napravljen po ukusu Felipea Masse i ovaj put je Jacques taj koji se treba prilagoditi. Bljesak svjetskog prvaka se zbio u Imoli kada je Jacques zavrsio utrku kao 6. (odnosno 4. nakon diskvalifikacije BAR-a).

Jacques je prema kraju sezone sve vise napredovao no iskreno govoreci, te sezone je Felipe Massa ostavio bolji dojam.

Krajem 2005. godine Peter Sauber je svoju momčad prodao BMW-u. Šef momčadi, koja je sada dobila ime BMW Sauber F1 Team, dr. Mario Theissen, jasno je dao do znanja da ne želi Jacquesa u svojoj momčadi. Ipak, Craig Pollock, je napravio prečvrst ugovor i BMW-ovi pravnici ga nisu mogli raskinuti bez da Jacquesu plate odštetu koja je bila višestruko veća od njegove godišnje plaće. No Jacques se i ovaj put potrudio da iznenadi popriličan broj ljudi. Unatoč svim predviđanjima Jacques je mnogo puta bio brži od svog momčadskog kolege Nicka Heidfelda. No to nažalost nije bilo dovoljno. Na VN Njemačke u Hockenheimu, Jacques je zbog puknuća ovjesa završio u ogradi pri brzini od preko 150km/h te zbog navodne glavobolje nije nastupio u slijedećoj utrci. Je li to bila stvarno glavobolja, ili zakulisne igre BMW-ove uprave, nećemo nikad saznati. No rezultat svega toga je bio taj da je Robert Kubica preuzeo mjesto Villeneuvea. Jacques je na jedan tužan način, nedostojan bivšeg svjetskog prvaka, napustio svijet Formule 1.

Jacques Villeneuve je bio razlog zašto sam počeo gledati Formulu 1. Da nije bilo njega ne bi nikada doznao ni za velikane iz povijesti ovog sporta, ne bi nikada čuo za Gillesa Villeneuvea. To doba je daleko iza nas, a za Jacquesa kažu da je bio pripadnik stare garde. Navijajući za Jacquesa, upoznao sam mnogo ljudi na stranim i domaćim forumima, koji nisu okrenuli leđa svjetskom prvaku nakon 1997. godine, kada je usljedio veliki pad. Za veliki broj njegovih navijača iz čitavog svijeta, Formula 1 više ne postoji.

Večini su već odavno utrke postale predosadne, zbog manjka pretjecanja i zbog manjka vozača koji znaju pretjecati, i pratili su utrke samo zbog Villeneuvea. Ali očito je da glavnim ljudima u Formuli 1 nije stalo do snažnih ličnosti, nego više vole djecu bogatih roditelja i poslušne vozače koje je strah reći što misle. U takav svijet Formule 1 Jacques ne pripada.

Nikada neću zaboravit prijeteća pisma koja su navijači slali Davidu Richardsu i Hondi, nakon što su ga otpustili krajem 2003. godine. Nezaboravne su i brojne peticije koje smo neumorno potpisivali i širili sve do predkraj 2004. godine i potpisivanja za Renault. Siguran sam da se takva fanatičnost i vjernost ne može vidjeti kod obožavatelja niti jednog drugog vozača. Ponosan sam što sam bio navijač Jacquesa Villeneuvea.

Copyright (C) 2005-2006